|
Olja je pjesnik. Za koju godinu, poslije stanovitog sazrijevanja koje uvažava kritičnost, poštovanje tradicije (prošlosti) i budućnosti (osobenosti i osobnosti) ona će biti doista pjesnik Olja Savičević. Njena potreba za iskazivanjem svojih strepnji, viđenja, začudnost njenih slika uvjeravaju već sad u to. (…) Ako kažem da u nekim stihovima i ritmovima Oljinih pjesama i pjesmuljaka (katkada) ima krvotoka Vesne Parun (daj budi, rekli bi stari pisci), druge Vesne! Krmpotić te Marije Čudine i Đurđe Ivanišević – nisam ništa pretjerano mislio, ništa pretjerano pretjerao. Dakako, Olja će još učiti, još čitati, još pisati i – to je cilj. Nije moj. Oljin. Jednog dana, ah jednog dana (citat, zna se: M. K.) to je prava Olja Savičević.
Momčilo Popadić, “Pjesnička budućnost svijeta”,
Bit će strašno kada ja porastem, 1988.
Svježina i mladenačka nepatvorena neposrednost glavna su odlika ove lirike, vedre i otvorene, s iznenađujućim sintagmama, koje provire iz svjetlosti izravnog i spontanog iskaza. (…) Treba vidjeti što će biti od ove poezije kad joj dopadljivost više na bude dovoljna i kad prevlada želja da se početni zanos impregnira sa znakovitijim i strožim pjesničkim iskazom, kad u duhovnim odronima prepozna iskon, a u nizanju riječi vertikalu. Vjerujem da mlada pjesnikinja očite i već dokazane darovitosti to može.
Jakša Fiamengo, Slobodna Dalmacija, 1993.
Tu su izmiješani svi začini juga, gorčina svakodnevlja s veselim užasom koji se krije u stvarima. I u riječima. S razlogom dobro prihvaćena knjiga kakve dosad nismo imali, jednog svijeta koji je dovoljno osebujan da s pravom već sad možemo ozbiljno i sa žudnjom pitati: Olja, pišeš li što novo?
Ivica Prtenjača, o zbirci priča Nasmijati psa, Globus, 2006.
Za ovaj proizvod nema unesenih mišljenja,
budite prvi !!
Vaši osobni podaci prilikom unosa mišljenja bit
će vidljivi ISKLJUČIVO urednicima Algoritam web stranica.
Da biste mogli upisati svoje mišljenje, morate se prijaviti kao
korisnik.
|