Kako je Andrić pobijedio Tolkiena

Nobelov odbor 1961. prozu J.R.R. Tolkiena, jednog od najomiljenijih pisaca svih vremena, ocijenio je kao drugorazrednu i nagradu za knjiženost te godine dodijelio – Ivi Andriću…

Na vidjelo su isplivale pikanterije oko procesa dodjeljivanja jedne od najprestižnijih nagrada u književnom svijetu. Akademija na svoje arhive stavlja veto do pedeset godina, no čak i nakon toga javnosti ne otkriva sve, a jednom kad donese konačnu odluku, javno ne objavljuje nikakve primjedbe oko svojih dvojbi i kriterija diskvalifikacije ostalih kandidata. No, i ono što je sada otkriveno, čini se dovoljnim. Davne 1961. godine žiri se dvoumio oko Lawrencea Durrella, Roberta Frosta, Grahama Greenea, EM Forstera, Alberta Moravie i Tolkiena i kao dobitnika nagrade za književnost odlučio se za jugoslavenskoga pisca Ivu Andrića, pohvalivši njegovu "epsku snagu kojom prati ljudske sudbine iz povijesti svoje zemlje".

To je javnosti otkrio švedski novinar Andreas Ekstroem, koji pasionirano proučava načine selekcije i odabira dobitnika, a koji je za švedske novine Sydsvenska Dagbladet napisao zanimljivu reportažu o burnim danima prije pet desetljeća. Američki pjesnik Robert Frost i britanski romanopisac E. M. Forster su, nevjerojatno, diskvalificirani zbog starosti ( što se, doduše, u međuvremenu promijenilo kada je riječ o odlučivanju za književnog Nobela), Durrell "ostavlja sumnjiv okus u ustima (...) zbog manijakalne preokupacije erotskim komplikacijama", a talijanski romanopisac Alberto Moravia "pati od... opće monotonije". Tolkienova proza, pak, "nije se približila najvišoj pripovjedačkoj razini".