Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jelenom Radan
„Goldfinch“ osvojio Pulitzera
Prijestolje na koje svi žele (za)sjesti
Nova kritika knjige Rat slikama Sandre Vitaljić i intervju s autoricom
Gdje je Osmi povjerenik?
Rat slikama Sandre Vitaljić u emisiji Trikultura
Tišina: snimanje u tijeku!
„Sedam strahova“ dobiva panegirike i u svijetu
Kutija slova, emisija o književnosti
Slike i lažu više od 1000 riječi
Začitavanje: Anotirani Hobit
Atkinskon dobila Costu
Želimir Periš: Mučenice
Hrvatska proza u 2013.
Predrag Lucić dobitnik nagrade Kočićevo pero za 2013.
In memoriam: Zlatko Crnković
Strahimir Primorac: Prividi ljubavi i slobode
Kritiku knjige „Dezerter“ Dinka Telećana
Intervju sa Želimirom Perišem

 

Ujedinjeni u tuzi
Novi roman autora romana "Kako utješiti udovca" topla je ljudska priča o jednoj "ludoj" obitelji koju ćemo uskoro gledati i na velikom ekranu…
Novu bestseler seriju romana…
… o Sookie Stackhouse, čije "pustolovine" u nagrađivanoj TV seriji mogu pratiti i naši gledatelji, uskoro ćete čitati i na hrvatskom!

 

Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jelenom Radan
1. Kako si se odlučila za naslov knjige?

Slovo Z me posebno zaintrigiralo tijekom pisanja knjige, ne pitajte zašto. Samo tako. Tako je nastao i Rejnin poklič ZumZum. A onda je i neka vrst skraćenice za Zemlju djece u mojoj glavi zazvučala baš kao Zeda. I tako osta Zeda, i baš mi se sviđa.
Intervju: Tea Tulić – dobitnica nagrade Prozak za 2010. godinu
Prva prozna knjiga Tee Tulić Kosa posvuda donosi istodobno potresnu i luckastu priču o tri generacije žena jedne obitelji u trenu kada srednja, majka, oboli od raka...
Intervju s autorom knjige ''Povezani''
Algoritam u cijelosti prenosi intervju s autorom knjige Povezani, objavljen na T-portalu.
Razgovor: Nada Gašić
Zbilja je uvijek fascinantnija i strašnija od literature

 

''Američki bogovi'' na malom ekranu
HBO se s posljednjim TV projektom potpuno posvećuje književnoj sferi – nakon "Igre prijestolja" i knjiga Sloane Crosley, Michaela Chabona i Chada Harbacha, najavljeno je novo veliko ime koje će se naći na malom ekranu…
Novo ruho klasika
U hrvatska kina stigla je "Zvijer", film snimljen prema istoimenom književnom hitu, romantična priča o mladiću koji je zbog svoje zloće pretvoren u ružnu zvijer, a kletve ga može osloboditi samo poljubac prave ljubavi…
Tajni život kućnih pomoćnica-opširno
Sredinom kolovoza u kinima diljem Sjedinjenih Država trebao bi se početi prikazivati film "The Help", nastao prema hit romanu "Sluškinje" Kathryn Stockett…
Oskarovac će raditi na ''Praskozorju''
Summit Enertainment angažirao je Billa Condona kao režisera završnog dijela sage Sumrak, "Praskozorja"…

 

Bogovi današnjice su hedonizam, bogatstvo i slava
Prenosimo u cijelosti tekst T portala, inspiriran knjigom "Carstvo opsjena", koja će se naći u prodaji za Interliber u izdanju Algoritma.
Kriza konačno stigla u Hrvatsku
… i to u obliku najnovijeg romana autorskog dvojca kojeg čine Marko Mihalinec i Velimir Grgić…
Razgovor s Majom Sačer
Na tportalu objavljen je intervju s Majom Sačer, mladom autoricom koja je prošle godine objavila svoju prvu zbirku priča intrigantna naslova "Božji grijesi"…

 

Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jelenom Radan
1. Kako si se odlučila za naslov knjige?

Slovo Z me posebno zaintrigiralo tijekom pisanja knjige, ne pitajte zašto. Samo tako. Tako je nastao i Rejnin poklič ZumZum. A onda je i neka vrst skraćenice za Zemlju djece u mojoj glavi zazvučala baš kao Zeda. I tako osta Zeda, i baš mi se sviđa.
Dexter: Serijski ubojica serijskih ubojica
Dextera, stotinu i prvu knjigu u najboljem nizu krimića u Hrvatskoj, NAJbiblioteci, zajedničkom projektu Algoritma i Jutarnjeg lista, čitajte po cijeni od samo 19,90 kuna.
7, 11, 13, 17, 19, 23, 29……
Za roman "Samoća primarnih brojeva" Giordano je dobio najugledniju talijansku književnu nagradu – Strega…
David McWilliams u Hrvatskoj
Jedan od najpoznatijih irskih novinara i autor knjige "Papina djeca" početkom listopada dolazi u Hrvatsku…
Romani o kojima ćete postati ovisni!
Dobrodošli na Upper East Side New Yorka, gdje moji prijatelji i ja živimo, zabavljamo se i spavamo – katkad jedni s drugima…
Najstrašniji autor na svijetu
R. L. Stine, najpopularniji američki pisac za mlade, autor više od stotinu naslova u žanru trilera i horrora, sam tvrdi kako ima najbolji posao na svijetu.

 

 

  • 2014 >
  • 2013 >
  • 2012 >
  • 2011 >
  • 2010 >
  • 2009 >
  • 2008 >
  • 2007 >
  • 2006 >
  •  

    Pišite nam na:
    predlist@algoritam.hr

     

              nedjelja,   21. prosinca 2014   broj: 3003   godina: 9   Uređuje: Ivana Pavelić


    EKSKLUZIVNO
    Razgovor sa Vladimirom Arsenijevićem
    Udeo politike u životu trebalo bi da se uvećava
    Svoju novu knjigu, zbirku uvezanih priča „Predator“, na 20-ak jezika prevođeni srpski pisac Vladimir Arsenijević (Pula, 1964.) objavio je prvo u Hrvatskoj, u biblioteci KaLibar, u nakladi Algoritma.
     
     
    Doživljavate li vašu knjigu Predator kao zbirku priča ili kao roman? Čovjek se ne može oteti dojmu da biste ponekad htjeli napisati priču, ali kako ste romaneskni tip, materijal vam se nekako uspije oteti, pa svaka vaša priča završi kao roman.
     
      U mojoj glavi, knjiga „Predator“ je moguće smestiti negde na pola puta između zbirke priča i romana. I jedno je i drugo, a, ujedno, ni jedno ni drugo. Pretpostavljam da bi je ipak bilo najlakše definisati kao roman razgranate, rizomatske strukture.
     
    Očito je da ste se služili internetskim rezervoarima znanja, u zahvali spominjete i site thekurdistani.com. Koliko ste se za potrebe pisanja ove knjige služili internetom? Bi li ona bila drukčija da nema interneta?
     
    Sklon sam da mislim da ona zapravo u ovom obliku uopšte ne bi bila moguća da nije interneta. Ne znam kako bih inače mogao da se u roku od samo nekoliko minuta i bez ikakvih posebnih troškova nađem u sred razgovora s nekim ko je, na primer, direktno iz grada Kirkuka, kako bih proverio neki od podataka koji su mi u tom trenutku potrebni za priču (ili, već, deo romana) koja se u tom gradu odvija. Ranije bi mi za to bilo potrebno mnogo toga – pre svega vremena i novca. Takođe, količina informacija koje čovek može na internetu da pronađe o čemu god da poželi praktično je neiscrpna. Sećam se pomalo cinične kritike Lorda Pedija Ešdauna one knjige Tonija Vajta o putovanju prostorima bivše Jugoslavije, u kojoj mu je ovaj prebacio da se knjiga ne stvara googlovanjem. Ma nemoj! Ko kaže?!
     
    Kako je bilo pisati mučne scene kanibalizma, jesu li one nastale s ciljem da se izazove mučnina kod čitatelja?
     
    Ne, naprotiv. Te scene napisane su na osnovu ličnog iskustva i sećanja. Ta neposrednost, nepatvorenost i korišćenje sopstvenih biografskih podataka u literarne svrhe bilo je i ostalo moje glavno književno oruđe.
     
    U središtu knjige je, moglo bi se reći, politika. Naime, sve sudbine svih junaka su bitno formatirane politikom. Može li se udio politike u životu smanjiti?
     
    Mislim da udeo politike u životu nikako ne bi trebalo da se smanjuje već bi, naprotiv, trebalo neprestano raditi na tome da se on uvećava. Ono o čemu bi s druge strane ujedno trebalo strogo voditi računa jeste da se kvalitet tog uticaja dramatično popravi. Politika je neizbrisivi deo našeg društva, ona je nasušna ljudska potreba, mehanizam naše komunikacije, veliki pokretač svih naših mogućnosti, i očekivati manje politike u životu bilo bi kao očekivati manje muzike. Ili manje kiseonika.
     
    Govori li vaša knjiga o globalizaciji (sve je povezano sa svime vrlo jakim vezama), dok, pak, lokalne kuhinje i autentični jezici mirišu na sve strane. Vaš konačan stav po tom pitanju ostaje pomalo nejasan. Možete li ga iznijeti?
     
    Rekao bih da je dinamična i smela kombinacija globalnog i lokalnog u svim kulturama ono što nam treba u budućnosti. Što je gotovo jedina garancija našeg uspešnog daljeg postojanja. To što danas Korejac može iza ugla da pojede američki hamburger ili zagorske štrukle, a Srbin korejski kimći ili indijski kari, fantastična je stvar i u krajnjoj liniji taj neprestani susret s raznoraznim kulturnim uticajima drugih sredina svakako služi boljem razumevanju i prihvatanju – sopstvene kulture. Ničeg mučnijeg od ćevapčića ako barem povremeno niste u mogućnosti da ih presečete nečim drastično drugačijim.
     
    Kako protječe Sajam knjiga u Beogradu? Kako komentirate činjenicu da niti ove godine Hrvatska nije predstavljena niti jednim piscem, jer navodno u Srbiji nema potražnje niti interesa za djelima beletristike suvremenih hrvatskih pisaca. Čitaju li se doista u Srbiji samo Marinković i Krleža? Nije li to ironično, s obzirom kako ste upravo vi, kao nekadašnji urednik izdavačke kuće Rende, predano radili na sažimanju hrvatske književne produkcije, da o Fabrici knjiga i ne govorimo.
     
    Ma, evo, ovo pišem u četvrtak, 23. oktobra, oko devet uveče, po povratku sa sajma na kom sam proveo čitav dan. Ja inače obožavam taj sajam i već godinama sam, zahvaljujući poslu urednika, praktično deo sajamskog inventara, ali zaista sam ove godine po prvi put imao prijatan utisak da je konačno došlo do primetnog sazrevanja srpskih izdavača i da je način na koji su se ove godine predstavili zaista nadmašio sve prethodne godine koje pamtim. Možda je moj utisak subjektivan i nisam baš sto postotno siguran u njega, ali kao da nekakav dobar duh konačno struji srpskim izdavaštvom. S druge strane, ova 2008. godina je i inače vreme iznenadnih, naglih promena u srpskom društvu, nešto što smo očekivali tamo negde 2000. ali se nije dogodilo, mimoišlo nas, pa u nekom smislu i ne iznenađuje što je sličan talas tih iznenadnih i okasnelih promena očito pogodio i srpske izdavače. Takođe, bez obzira na šokantnu izjavu hrvatskog Predsjednika zajednice nakladnika i knjižara, uopšte nije istina da Hrvatska na Sajmu knjiga nije predstavljena niti jednim piscem. Ili možda ja haluciniram. Jer meni se svakodnevno na sajmu priviđaju Miljenko Jergović, Boris Dežulović, Drago Glamuzina, Nenad Rizvanović i mnogi drugi tzv. „hrvatski pisci“, glas u mojoj glavi javlja mi da će doći Milana Vlaović, neko kaže da je u gomili primetio još neka imena, kolektivna halucinacija tera Srbe da veruju da je srpski ogranak PROFILA upravo objavio Roberta Perišića i Zorana Ferića, RENDE Renata Baretića i Miljenka Jergovića, V.B.Z. BEOGRAD Dežulovića, Vedranu Rudan i mnoge druge pa kupuju te navodne knjige i nose ih svojim navodnim kućama i navodno ih ne čitaju, jer ništa od toga u stvari nije istina, sve je svetlost i prah, najobičniji privid, jer ne postoje zapravo Perišić i Ferić, kakvi hrvatski pisci u Beogradu, ko je za takvo nešto uopšte ikad čuo, ne postoji nikakvo interesovanje za njih, ne postoje ni sajam knjiga, ni grad Beograd, a bogami – ni Republika Hrvatska. Sve su to najobičnije izmišljotine, čiste laži i opake klevete.
     
    Koji bi mogli biti razlozi slabijoj ponudi suvremene srpske književnosti u Hrvatskoj?
     
    Niz faktora je tu na delu. Najpre, srpska književnost je poslednjih godina imala da ponudi manje interesantnih imena od hrvatske koja je suvereno dominirala praktično u čitavom regionu. S druge strane, mislim da je oklevanje i neodlučnost da se objavljuju autori s druge strane u Hrvatskoj poslednjih godina bila nešto jača nego u Srbiji a mislim i da je interesovanje čitalačke publike takođe bilo nešto manje. Dok su pojedini hrvatski pisci poput Vedrane Rudan, Borisa Dežulovića ili Miljenka Jergovića čiste zvezde u Srbiji, nijedan savremeni pisac iz Srbije ne uživa ni približno isti status u Hrvatskoj. Ali, verujem da će se i to menjati u vremenu koje je pred nama.
     
    Rođeni ste u Puli, gdje ste živjeli do svoje sedme godine. Kakvi su danas vaši osjećaji prema tom gradu?
     
    Ja se u Puli osećam dvojako. Istovremeno mi je svakim delom mene jasno da sam odatle, odrastao sam na tim ulicama, poznati su mi mirisi i sve boje grada i verujem da me susret s njom pleni daleko više i na jedan značajno drugačiji način od nekoga ko se u njoj pojavi po prvi put. Međutim, takođe sam u stanju lako da zalutam i ne znam kako se zove koji deo grada i kad biste me pitali da vas odvedem do ulice Dinka Vitezića u kojoj sam rođen i živeo do sedme godine života, nisam siguran da bih bio u stanju da to glatko izvedem. Tako da sam ja u Puli realno – stranac. Poznati stranac.
     
    Razgovarala: Ivana Pavelić Mirošević

     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     

     

     


    ©opyright 2003. Algoritam d.o.o., Harambašićeva 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel: +385 1 2359 333, fax: +385 1 2335 956, e-mail: info@algoritam.hr