EKSKLUZIVNO: RAZGOVOR SA STEPHENIE MEYER "Priča o Bree izravno utječe na središnju" Stephenie Meyer je u manje od pet godina doslovno zavladala svjetskim književnim ljestvicama, a na njih je ponovno stigla u subotu, 05. lipnja, kad je objavljena njezina najnovija priča, ovaj put "nešto malo drugačija"…   Bree sudjeluje u radnji Pomrčine na tek nekoliko stranica. Što vas je u tom liku natjeralo da podrobnije istražite njezinu priču?   Ispočetka me nije konkretno fascinirala Bree – nego novorođeni općenito. Dok sam pisala Pomrčinu, štošta se zbivalo iza kulisa, stvari o kojima Bella, jasno, pojma nije imala. Kako sam bila usredotočena na Bellu, nisam se mogla preduboko pozabaviti pričom novorođenih. Doduše, u sebi sam oduvijek imala opći pojam o tome što se s njima zbiva. Morala sam imati to na umu dok sam tempirala radnju: dok je Bella na ovome mjestu, novorođeni rade ovo. Kako bi mi se sve to poklapalo, na koncu sam izradila kalendar mjeseci svibnja i lipnja – kojima se Pomrčina jedino bavi – i na svaki kvadratić upisala što se toga dana zbiva s Bellom, a što se događa u Seattleu. Tako je priča o novorođenima oduvijek bila krupan dio priče Pomrčine. I bilo mi je pomalo žao što nije bilo načina da se išta od toga izrazi u knjizi. Bree je jedina novorođena spomenuta poimence u Pomrčini, jedina novorođena koja dođe u doticaj s Cullenovima (ne računajući one koje ubiju) i jedina novorođena koja se susretne s Volturima na čistini. Najdulje živi, pa je tako pripovjedač koji može ispripovijedati cijelu priču. Bila je prirodan izbor za kroničara priče o novorođenima. Nakon što sam počela pisati s njezinog motrišta, zaista je oživjela. I to u tolikoj mjeri da mi je, kako se neizbježni kraj sve više približavao, postajalo sve depresivnije ići dalje. Bilo mi je teže ubiti Bree nego bilo kojeg drugog fiktivnog lika kojeg sam dosad ubila, premda sam je ubijala već drugi put. (Prije Bree, najtužniji mi je bio Walter iz romana U sebi.)   U kojem ste trenutku shvatili da će "pripovijetka" na kojoj ste radili za Sumrak sagu: Službeni vodič postati zasebna knjiga?   Nisam shvatila da je moja "pripovijetka" zapravo novela sve dok je nisam predala izdavaču. Znala sam samo da je 80.000 riječi kraća od većine mojih romana. Iznenadila sam se kad su mi rekli da je duga gotovo 200 stranica i da neće stati u Vodič. Doduše, oduvijek mi je bila želja da ljudi dobiju priliku pročitati priču o Bree prije nego što dođe film. I tako, kad su mi predložili da je objavim kao samostalnu novelu, to mi se učinilo kao sjajna prilika.   Zašto smatrate da je važno da ljudi pročitaju priču o Bree prije dolaska ekranizacije Pomrčine u kina?   Pomrčina je ispripovijedana samo s Bellinog motrišta. To ima izvjesnih ograničenja; kada se toliko toga zbiva iza kulisa (da tako kažem), mnoge zagonetke ostaju neriješene. Filmovi imaju prednost u tome što im je gledište izvan Belline glave. Gledatelj može vidjeti stvari – poput lova vukova na Victoriju u Mladom mjesecu – koje čitatelj može samo naslutiti. Među svim knjigama Sumraka, Pomrčina ima najviše radnje izvan Bellina vidokruga. Kako bi film funkcionirao, moramo vidjeti i shvatiti neke od tih stvari. Kako sam znala da se elementi priče o Bree uvrštavaju u film, nadala sam se da će se priča nekako uspjeti objaviti prva. Osobno mi je uvijek draže pročitati knjigu prije nego što pogledam film. Volim stvoriti vlastite predodžbe prije nego što mi se nametnu nečije tuđe slike. Većina mojih čitatelja vjerojatno nema takvih ograda, ali onima koji ih imaju htjela sam pružiti priliku da stvore vlastite predodžbe Bree i ekipe.   Kako je radnja novele utjecala na ekranizaciju Pomrčine?   Otprilike u vrijeme kad sam počela raditi na pripovijetci za Vodič, Melissa Rosenberg, scenaristica filmova iz serijala Sumrak, počela je s radom na ekranizaciji Pomrčine. Došla mi je s tonom pitanja o svemu što se zbiva u Seattleu. Kako film nije vezan uz Bellino motrište onako kao što je knjiga bila, imala je slobodu istraživati novorođene, ali htjela je pritom ostati dosljedna priči u mojoj glavi. Kazala sam joj da sam dotad već napisala dio priče o Bree, a ona se jako obradovala što će ga vidjeti. Njezin je entuzijazam bio zarazan, pa sam se stvarno počela posvećivati toj priči. Do vremena kad je započela pretprodukcija ekranizacije Pomrčine, priča o Bree bila je dovršena. Poslala sam je redatelju, Davidu Sladeu, a on me pitao smiju li je pročitati i glumci uključeni u dio filma s novorođenima. Naravno, rekla sam da smiju. I tako novela nije bila odgovorna za činjenicu da u ekranizaciji Pomrčine ima prizora s novorođenima, ali bila je odgovorna za to što se ti prizori u izvjesnoj mjeri podudaraju s pričom u mojoj glavi. Nadam se da je, k tome, dala Xavieru, Bryce i Jodelle i izvjestan dodatni uvid u njihove likove.   Znamo da će Bree poginuti i prije nego što počnemo čitati priču. Kako je bilo istraživati svijet Sumraka iz mračnijeg rakursa?   Isprva sam mislila da bi to moglo biti zabavno. Posvetila sam se radnji više nego likovima – što je vrlo rijetko kod mene – i radovala sam se tome što ću neko vrijeme biti uz nekoliko baš vampirskih vampira. U glavi sam imala cijeli niz prizora razaranja koje sam htjela staviti na papir. Ali kad sam počela promatrati te prizore kroz oči Bree, likovi su mi počeli bivati važniji od zabavnog razaranja. Što su mi Bree i njezini prijatelji više prirastali srcu, to mi se srce više slamalo kako je radnja odmicala. Na kraju je dojam ostao mračan na potpuno drugačiji način nego što sam očekivala.   Kako je bilo pisati s motrišta drugog lika iz Sumraka? Jeste li zbog toga sagledali išta iz Pomrčine ili ranijih romana na drugačiji način?   Ovo je treći put da sam pisala s gledišta lika iz Sumraka koji nije Bella – pisala sam već i s Edwardova i Jacobova gledišta. Sva tri puta to mi je došlo zaista prirodno; kada pišem s Bellina gledišta, uvijek sam svjesna misli drugih likova u radnji, samo što ih nemam priliku otkriti. Zato me veseli kad mogu dati tim drugim glasovima da dođu do riječi. Kad pišem s drugog motrišta, naročito me veseli sagledavati likove koje već poznajem kroz tuđe oči. Sve mi se stvarno poklopilo kad sam došla do čistine s Bree. Obožavala sam priliku da opišem Bellu i Cullenove kroz njezino poimanje.   U Praskozorju Bella osjeti kako je biti novorođena, a sad će čitatelji vidjeti kako se pritom osjeća i Bree. Jeste li imali na umu Bellino iskustvo dok ste pisali o Bree, ili obrnuto?   Apsolutno – uvijek sam u glavi uspoređivala njih dvije dok sam pisala, jer njihova su iskustva kao novorođenih posve različita. Bella ulazi u svoj novi vampirski život uz svu silu priprema, očekivanja i tvrdoglave odlučnosti. Bree nije pojma imala što ju je to snašlo; ona ulazi naslijepo. Ali obje se izuzetno dobro snađu, s obzirom na okolnosti. Slutim da bi se Bella ponašala vrlo slično Bree da je bila promijenjena na sličan način.   Tijekom radnje sage Sumrak upoznajemo bogatu hijerarhiju vampira. Je li Bree jedini vampir izvan osnovnih likova Sumraka za kojeg ste uspostavili tako čvrstu priču? Postoji li još neki lik kojeg bi vam bilo drago istražiti na podjednako uživljen način?   Kad bih imala vremena koliko me volja i kad me ništa ne bi ometalo, mogla bih napisati pripovijetku o svakom svojem liku; jedne bi prerasle u novele, druge bi prerasle u romane, a treće bi prerasle u serijale. Pojedine su priče prilično čvrste – Arovi rani dani, na primjer, Marcus i Didyme, Jane i Alec, Charlotte i Peter, Alistair, Denalijevci – dok se drugima nisam naročito posvetila. Većina tih priča ne djeluje mi tako nužno kao priča o Bree, jer priča o Bree tako izravno utječe na središnju. Ne znam hoću li ikad više opet napisati ovakvu popratnu priču. Makar me ovo jako veselilo.   Je li bilo lakše ili teže pisati o svijetu Sumraka nako što ste ga vidjeli oživotvorenog na filmu?   Cijela jezgra priče Sumraka bila je napisana prije izlaska prvog filma u kina, tako da zaista ne bih mogla reći. Filmovi su zabavan i zanimljiv dodatak knjigama, ali nikad nisu utjecali na izgled priče u mojoj glavi.   Zašto ste izabrali Američki Crveni križ kao dobrotvornu udrugu koja prima donacije od prodaje Kratkog drugog života Bree Tanner?   Jako me dirnula obilna potpora pružena nakon katastrofe na Haitiju. Mnoge zajednice fanova Sumraka prikupljale su sredstva, a mene su se njihovi napori duboko dojmili. Htjela sam nastaviti taj pokret. Mislim da je važno da ne zaboravimo brzo na Haiti i Čile sad kad su izašli iz žarišta medijske pozornosti. Potrebno je vrlo dugo vrijeme za oporavak od takvih razaranja, i njima i dalje treba naša pomoć.   Kojim biste redom preporučili čitanje sage Sumrak s dodatkom Kratkog drugog života Bree Tanner? Bi li trebalo pročitati tu novelu nakon Pomrčine, ili je bolje dovršiti Praskozorje prije nego što se otvori Kratki drugi život Bree Tanner?   Kad bih sama prvi put čitala sagu, vjerojatno bih pročitala Bellinu priču od početka do kraja prije prijelaska na tuđa gledišta.