Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jelenom Radan
„Goldfinch“ osvojio Pulitzera
Prijestolje na koje svi žele (za)sjesti
Nova kritika knjige Rat slikama Sandre Vitaljić i intervju s autoricom
Gdje je Osmi povjerenik?
Rat slikama Sandre Vitaljić u emisiji Trikultura
Tišina: snimanje u tijeku!
„Sedam strahova“ dobiva panegirike i u svijetu
Kutija slova, emisija o književnosti
Slike i lažu više od 1000 riječi
Začitavanje: Anotirani Hobit
Atkinskon dobila Costu
Želimir Periš: Mučenice
Hrvatska proza u 2013.
Predrag Lucić dobitnik nagrade Kočićevo pero za 2013.
In memoriam: Zlatko Crnković
Strahimir Primorac: Prividi ljubavi i slobode
Kritiku knjige „Dezerter“ Dinka Telećana
Intervju sa Želimirom Perišem

 

Ujedinjeni u tuzi
Novi roman autora romana "Kako utješiti udovca" topla je ljudska priča o jednoj "ludoj" obitelji koju ćemo uskoro gledati i na velikom ekranu…
Novu bestseler seriju romana…
… o Sookie Stackhouse, čije "pustolovine" u nagrađivanoj TV seriji mogu pratiti i naši gledatelji, uskoro ćete čitati i na hrvatskom!

 

Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jelenom Radan
1. Kako si se odlučila za naslov knjige?

Slovo Z me posebno zaintrigiralo tijekom pisanja knjige, ne pitajte zašto. Samo tako. Tako je nastao i Rejnin poklič ZumZum. A onda je i neka vrst skraćenice za Zemlju djece u mojoj glavi zazvučala baš kao Zeda. I tako osta Zeda, i baš mi se sviđa.
Intervju: Tea Tulić – dobitnica nagrade Prozak za 2010. godinu
Prva prozna knjiga Tee Tulić Kosa posvuda donosi istodobno potresnu i luckastu priču o tri generacije žena jedne obitelji u trenu kada srednja, majka, oboli od raka...
Intervju s autorom knjige ''Povezani''
Algoritam u cijelosti prenosi intervju s autorom knjige Povezani, objavljen na T-portalu.
Razgovor: Nada Gašić
Zbilja je uvijek fascinantnija i strašnija od literature

 

''Američki bogovi'' na malom ekranu
HBO se s posljednjim TV projektom potpuno posvećuje književnoj sferi – nakon "Igre prijestolja" i knjiga Sloane Crosley, Michaela Chabona i Chada Harbacha, najavljeno je novo veliko ime koje će se naći na malom ekranu…
Novo ruho klasika
U hrvatska kina stigla je "Zvijer", film snimljen prema istoimenom književnom hitu, romantična priča o mladiću koji je zbog svoje zloće pretvoren u ružnu zvijer, a kletve ga može osloboditi samo poljubac prave ljubavi…
Tajni život kućnih pomoćnica-opširno
Sredinom kolovoza u kinima diljem Sjedinjenih Država trebao bi se početi prikazivati film "The Help", nastao prema hit romanu "Sluškinje" Kathryn Stockett…
Oskarovac će raditi na ''Praskozorju''
Summit Enertainment angažirao je Billa Condona kao režisera završnog dijela sage Sumrak, "Praskozorja"…

 

Bogovi današnjice su hedonizam, bogatstvo i slava
Prenosimo u cijelosti tekst T portala, inspiriran knjigom "Carstvo opsjena", koja će se naći u prodaji za Interliber u izdanju Algoritma.
Kriza konačno stigla u Hrvatsku
… i to u obliku najnovijeg romana autorskog dvojca kojeg čine Marko Mihalinec i Velimir Grgić…
Razgovor s Majom Sačer
Na tportalu objavljen je intervju s Majom Sačer, mladom autoricom koja je prošle godine objavila svoju prvu zbirku priča intrigantna naslova "Božji grijesi"…

 

Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jelenom Radan
1. Kako si se odlučila za naslov knjige?

Slovo Z me posebno zaintrigiralo tijekom pisanja knjige, ne pitajte zašto. Samo tako. Tako je nastao i Rejnin poklič ZumZum. A onda je i neka vrst skraćenice za Zemlju djece u mojoj glavi zazvučala baš kao Zeda. I tako osta Zeda, i baš mi se sviđa.
Dexter: Serijski ubojica serijskih ubojica
Dextera, stotinu i prvu knjigu u najboljem nizu krimića u Hrvatskoj, NAJbiblioteci, zajedničkom projektu Algoritma i Jutarnjeg lista, čitajte po cijeni od samo 19,90 kuna.
7, 11, 13, 17, 19, 23, 29……
Za roman "Samoća primarnih brojeva" Giordano je dobio najugledniju talijansku književnu nagradu – Strega…
David McWilliams u Hrvatskoj
Jedan od najpoznatijih irskih novinara i autor knjige "Papina djeca" početkom listopada dolazi u Hrvatsku…
Romani o kojima ćete postati ovisni!
Dobrodošli na Upper East Side New Yorka, gdje moji prijatelji i ja živimo, zabavljamo se i spavamo – katkad jedni s drugima…
Najstrašniji autor na svijetu
R. L. Stine, najpopularniji američki pisac za mlade, autor više od stotinu naslova u žanru trilera i horrora, sam tvrdi kako ima najbolji posao na svijetu.

 

 

  • 2017 >
  • 2016 >
  • 2015 >
  • 2014 >
  • 2013 >
  • 2012 >
  • 2011 >
  • 2010 >
  • 2009 >
  • 2008 >
  • 2007 >
  • 2006 >
  •  

    Pišite nam na:
    predlist@algoritam.hr

     

              utorak,   21. studenog 2017   broj: 4069   godina: 12   Uređuje: Ivana Pavelić


    Razgovor: Nada Gašić
    Zbilja je uvijek fascinantnija i strašnija od literature

    Nada Gašić, urednica, prevoditeljica i leksikografkinja, koja je poznata kao dobri urednički duh Ćiće Senjanovića, suradnica na Anićevu rječniku i prevoditeljica Dobrog vojaka Švejka, pridružila se nizu zanimljivih hrvatskih proznih debija 2007. godine, objavivši svoj genijalni agramerski krimić Mirna ulica, drvored, prvi u tada novopokrenutoj Algoritmovoj biblioteci KaLibar, urednika Krune Lokotara. O Mirnoj ulici, drvoredu, koji je brzo priskrbio status hita godine, pričali su svi, naveliko hvaleći njegovu napetu radnju, fantastičan opis teške, ljetne atmosfere, nezaboravne opise redom zanimljivih likova i kompliciranu strukturu podteksta koji se može iščitati praktički na svakoj stranici, a sam je roman dobio nagradu Slavić i našao se u finalu svih važnijih hrvatskih književnih nagrada. Radnja se događa u Zagrebu, u jednoj od (malo)građanski mirnih ulica, s drvoredom, u vrijeme žestokih vrućina 2003. godine koje su ljudsko ponašanje podigli na kub. Tri godine poslije, ponovno u vrijeme žestokih vrućina koje su se nadvile nad Hrvatsku, u biblioteci KaLibar objavljen je i njezin drugi roman – Voda, paučina, koji počinje s legendarnom poplavom Zagreba 1964. godine, dramatičnim opisom evakuacije stanovnika naselja Trešnjevke i nadiranja vode koja sa sobom donese i balvane i smeće i smrti, uvuče nas u svoje virove i ponese u dubine, zavrti i preplavi, sve dok nas kraj romana ne izbaci na svoje tvrde korice, kao brodolomnike, iscrpljene od njegova intenziteta, samozagledane i – ako je u nama iole ukusa i samokritičnosti – katarzično ispražnjene i ispunjene. U ovom romanu naći ćete bajke, ispovijedi, struju polusvijesti, materijale skinute s Interneta, psiho-profile ubojica… sav onaj materijal od kojega se život u njegovoj punini i složenosti i jezičnom šarenilu sastoji. Materijal koji je visoko artificijeliziran, e da bi se priveo dubini realiteta. No, to je sve samo carsko carevo ruho ispod kojega se krije priča koja razgolićuje; priča o eskortnoj prostituciji, o žrtvovanom djetetu, o tri sestre, raspadnutim obiteljima, o vjenčanju i sprovodu, zdravoj hrani i nezdravim idejama, o retardiranom čovjeku Dečec Damiru i Djevici Mariji, kvartu – Trešnjevki – o mafiji i politici, policiji… ako već treba sve to reći u jednoj riječi: o Gradu (i Svijetu?), pomalo kiklopskom, pomalo Kirkinom. U povodu izlaska romana koji će popularnošću, kako sve pokazuje, uspjeti nadmašiti čak i Mirnu ulicu, drvored, urednik Kruno Lokotar razgovarao je s autoricom o njezinom odnosu sa Zagrebom, koliko joj je poplava 1964. godine utjecala na život, zabavlja li se dok piše i o ostalim zanimljivim pitanjima…
     
    S hvaljenim i nagrađivanim romanom, krimi-vedutom Mirna ulica, drvored, novi roman Voda, paučina ima dosta dodirnih točaka. Opet radnja kreće, ovaj put u triler maniri, od ubojstva, e da bi se ocrtala psiho-veduta, samo potpuno drugačije nego u prvom romanu, kompleksnije. Također, opet ste radnju situirali u suvremenost, u zagrebački kvart, ovaj put na Trešnjevku. Time postajete, u najboljem smislu riječi, najzagrebačkija spisateljica. Kakav je vaš odnos sa Zagrebom?
     

    Postavljeno pitanje dotiče ranjivu poziciju stanovnika/stanovnice Zagreba, ali i bilo kojeg drugog grada: zašto sam stanovnik/stanovnica ovoga grada, tko sam ja u tom gradu, što sam ja u tom gradu, što je taj grad meni, što su meni moji sugrađani, što sam ja mojim sugrađanima. Ovaj odnos ja-građanka/on-grad nije nikada odnos trenutka i nije jednosmjerna cesta; odnos je dvosmjeran, slojevit, nataložen iskustvom, emocijama jednako pozitivnim kao i negativnim i taj ću odnos, kroz svoje likove, stvarne i fiktivne događaje istraživati do svoje zadnje napisane rečenice ma kad to bilo. Budem li imala energije i vremena kroz četiri godišnja doba zaokružit ću krimi-bedeker Zagreba.

     
    Roman počinje dojmljivim opisom poplave Save iz 1964. godine u kojoj je, teško sam povjerovao, poginulo čak 17 ljudi. Zašto ste odabrali baš taj motiv za otvaranje romana i, što mislite, bi li se ljudi danas drukčije ponašali u sličnoj situaciji?
     

    Poplava u Zagrebu zbila se noć uoči moga četrnaestog rođendana, u vrijeme dok sam s roditeljima i i sestrom stanovala na Savskoj cesti i tu dramatičnu noć, jutro s pogledom na jezero u kojem smo bili brodolomci, sate dok je nadirala voda i dane kad se povlačila pamtim upravo u slikama kojima sam otvorila i zatvorila roman. Poplava je na neki način zatvorila moje djetinjstvo i nije prošao nijedan moj rođendan da je se nisam sjetila. Grad ju je zaboravio, premda se radi o jednoj od najvećih prirodnih katastrofa u njegovoj povijesti. Sjećaju je se i spominju samo na neke okrugle obljetnice, a kako mene trajno zanima proces nenamjernog, ali još više namjernog zaborava, bilo mi je odavno jasno da će zagrebačka poplava kad-tad ući u moju literaturu. Naravno, motiv poplave sam po sebi nosi toliko simbolike i drame da mu je vrlo teško odoljeti u pisanju literature u kakvu sam se upustila. On otvara gotovo sve: od razarajuće energije koja ruši sve pred sobom i kojoj se gotovo nemoguće oduprijeti, do osobnih drama kojima je teško naslutiti posljedice. Zanimljivo, dok razgovaramo, nije jesen, početak je ljeta, ali smo upravo sada svjedoci poplava u bliskom susjedstvu. U Slavoniji, doduše, nema žrtava, ali ih ima u susjednoj Mađarskoj. Sada? Ispravljam se. Bilo je to prije nekoliko dana. Danas, ni jedne jedine vijesti s poplavljenih područja. Razlike u ponašanju onda i danas? Bile bi male ili nikakve, jedino bi vijesti o poplavi brže stizale, ali bi i brže nestajale. A patnja onih koji bi bili direktno pogođeni trajala bi točno onoliko koliko je trajala patnja Trešnjevčana pogođenih poplavom 1964. godine; dok ju ne proguta zaborav novih generacija. Ravnodušnost novog.

     
    Voda, paučina je roman koji zapanjuje uvođenjem obilja novih motiva u našu književnost. Između korica nailazimo na elitnu prostituciju, svijet mentalno retardiranog čovjeka koji komunicira s Gospom, Gospu (Malu) drukčiju nego ikada, tok svijesti školarca, teror zdrave prehrane, nedokaziva ubojstva… kao da se ne hranite domaćom literaturom, nego zbiljom, da banalno otvorimo tzv. vječiti prijepor. Odakle, dakle, ti motivi?
     

    Zbilja je uvijek fascinantnija i strašnija od literature. Što god da napišete sutra će stvarni život to napisano nadmašiti bilo ljepotom, bilo okrutnošću i sve što je na meniju Vode, paučine već sutra, bit će probavljeno. Ali danas, to je zbilja, a ona je jedinstven motiv. Iz tog jedinstvenog odabirem pojedinačne motive oko kojih gradim priču. Ništa u ovom romanu nije izmišljeno i izmišljeno je sve. Svaki grad ima svoj specifičan zvuk, šum, ritam otkucaja koje slušam, čujem, pamtim, propuštam kroz fikciju i transferiram prema onima koji će okretanjem stranica knjige stvarati jedinstven mikro-šum, novi, dodatni zvuk grada. Netko će ga čuti.

     
    Bregovićev orkestar se svojedobno zvao Orkestar za vjenčanja i sprovode. Kod Vas su prisutni i svadba i sprovod, premda je kult smrti više istaknut kroz Svisvete. Što nalazite posebno zanimljivo u tim, izvanrednim, situacijama?
     

    Sprovodi i vjenčanja su i bez banalnih scenografija, kostimografija i novoprimljenih rituala izvanredne situacije. Mene u romanu zanima krajnja vulgarizacija onoga što bi moralo biti intimno i zapostavljanje onoga što bi moralo biti bino. Estradni pristup privatnom, imitacija života po televizijskim serijama i redkarpetovskim vrijednostima čini vjenčanja izvanrednim u grotesknom smislu, a bojim se da ni sprovodi ne zaostaju. Prije tridesetak godina Zagrepčani su ismijavali provincijske svadbe od dvjesto ljudi, danas je uobičajeno da zagrebačke dvorane ugoste dvostruko više svatova, kao što je uobičajeno da se sviraju i pjevaju šlageri na sprovodima. S jedne strane vjenčanja, s druge strane Svisveti, poganski kult mrtvih predaka koji se ni u konzumaciji ritualnih objeda nije pomaknuo ni za milimetar od pretkršćanskog doba u kojem je nastao, idealan su okvir da se u njemu složi mozaik ogoljenih života i ogoljenih smrti.

     
    Istodobno, Vaša knjiga je zbirka različitih spisateljskih tehnika, bešavno uklopljenih u cjelinu. Nije teško prepoznati elemente bajke, dijalektalizirane i individualizirane dijaloge, zapise razgovora iz tramvaja, tok svijesti, ispovijedi. Je li artificijelizacija jedini način da se dublje prodre u zbilju?
     

    Nije jedini, ali je najefikasniji. Čitatelj ne pamti činjenice i motive zbog njih samih, već zbog artificijelnosti kojom ih autor prenosi. Artificijelnost je ta koja podcrtava, podvlači i usijeca činjenice u pamćenje. Upravo je zato velika odgovornost onih koji pišu fikciju.

     
    Premda roman govori o totalitetu, kada ga se oljušti u najvažnijem govori o, čini mi se, pitanjima krivnje. Je li to danas središnje pitanje i tko je onaj tko će dati oprost?
     

    Kao i u Mirnoj ulici, drvored i ovaj se roman ljušti u slojevima. Negdje u njegovoj srži, u srcu romana, spava krivnja. Za mene ona jest problem, ali nisam u misiji osobe koja nudi odgovore, već samo pokušavam otvarati pitanja. Ne znam je li krivnja središnje pitanje danas, a ako jest, ne znam koliko je to pitanje dubinsko. Kod krivnje je opasno to što se krivima često osjećaju nedužni ljudi, kod oprosta je to još opasnije: uglavnom ga traže ti isti, nedužni. Jednako je opasno preuzeti krivnju a ne osjetiti njezin teret, a najopasnije je tražiti oprost u ime onih koji ga ne bi tražili i dijeliti u ime onih koji ga ne bi dali. Sklizak teren.

     
    Unatoč svojoj opsežnosti i kompleksnosti, govora o bitnom koji ne izbjegava poniranje i razotkrivanje, cijeli roman pršti od spisateljskog erosa. Zabavljate li se dok pišete?
     

    Dok stvaram priču čini mi se kao da držim uže letećeg šarenog papirnatog zmaja. Ne ispuštam ga iz ruku, čvrsto držim konope radnje, ali je osjećaj najljepši kad zmaj postaje moćan, kad ga ponese vjetar i zaprijeti opasnost da će se otkinuti… Tad ga zategnem, podčinim i ukrotim. Priznajem, zabavljam se, sjajno se zabavljam sve do trenutka dok mi se ne učini da ću roman ipak objaviti. Tog trenutka prestaje svaka zabava i započinje naporan rad, pretvaram se u rudara, u galiota, u crnog berača pamuka s južnjačkih plantaža 19 stoljeća.

     
     

    Nada Gašić rođena je 27. listopada 1950. u Mariboru. Živi u Zagrebu gdje je u vrijeme poplave 1964. pohađala Osnovnu školu Kata Dumbović koja danas nosi ime Julija Klovića. Maturirala je u trešnjevačkoj IX gimnaziji u vrijeme dok je stanovala na Savskoj cesti. Radila je u Zavodu za kulturu Hrvatske, a od 1980. pet je semestara radila na Filološkom fakultetu Univerziteta u Sankt Peterburgu kao lektor hrvatskoga jezika u zvanju docenta. Držala je i predavanja iz suvremene hrvatske književnosti i, po vlastitom izboru, blok predavanja o slovenskom pjesniku Edvardu Kocbeku. Od 1982. do 1985. predaje u Pragu na Karlovom univerzitetu i gostuje jedan semestar na Univerzitetu u Brnu. Bila je suradnica profesora Vladimira Anića od prvog izdanja Rječnika hrvatskoga jezika, Rječnika stranih riječi, Enciklopedijskog rječnika, do posljednjeg izdanja Anić-Silićevog Pravopisnog priručnika. Godine 1996. objavila je prijevod Dobrog vojaka Švejka kojim je, specifičnim izborom konstruiranog zagrebačkog žargona, upoznala hrvatsku čitalačku publiku da trgovac ukradenim psima nije govorio sofisticiranim književnim jezikom. Prevela je i Mošinu dramatizaciju istog djela. Uredila je i priredila više od pedeset knjiga.

     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     

     

     


    ©opyright 2003. Algoritam d.o.o., Harambašićeva 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel: +385 1 2359 333, fax: +385 1 2335 956, e-mail: info@algoritam.hr