Razgovor: Nada Gašić Zbilja je uvijek fascinantnija i strašnija od literature Nada Gašić, urednica, prevoditeljica i leksikografkinja, koja je poznata kao dobri urednički duh Ćiće Senjanovića, suradnica na Anićevu rječniku i prevoditeljica Dobrog vojaka Švejka, pridružila se nizu zanimljivih hrvatskih proznih debija 2007. godine, objavivši svoj genijalni agramerski krimić Mirna ulica, drvored, prvi u tada novopokrenutoj Algoritmovoj biblioteci KaLibar, urednika Krune Lokotara. O Mirnoj ulici, drvoredu, koji je brzo priskrbio status hita godine, pričali su svi, naveliko hvaleći njegovu napetu radnju, fantastičan opis teške, ljetne atmosfere, nezaboravne opise redom zanimljivih likova i kompliciranu strukturu podteksta koji se može iščitati praktički na svakoj stranici, a sam je roman dobio nagradu Slavić i našao se u finalu svih važnijih hrvatskih književnih nagrada. Radnja se događa u Zagrebu, u jednoj od (malo)građanski mirnih ulica, s drvoredom, u vrijeme žestokih vrućina 2003. godine koje su ljudsko ponašanje podigli na kub. Tri godine poslije, ponovno u vrijeme žestokih vrućina koje su se nadvile nad Hrvatsku, u biblioteci KaLibar objavljen je i njezin drugi roman – Voda, paučina, koji počinje s legendarnom poplavom Zagreba 1964. godine, dramatičnim opisom evakuacije stanovnika naselja Trešnjevke i nadiranja vode koja sa sobom donese i balvane i smeće i smrti, uvuče nas u svoje virove i ponese u dubine, zavrti i preplavi, sve dok nas kraj romana ne izbaci na svoje tvrde korice, kao brodolomnike, iscrpljene od njegova intenziteta, samozagledane i – ako je u nama iole ukusa i samokritičnosti – katarzično ispražnjene i ispunjene. U ovom romanu naći ćete bajke, ispovijedi, struju polusvijesti, materijale skinute s Interneta, psiho-profile ubojica… sav onaj materijal od kojega se život u njegovoj punini i složenosti i jezičnom šarenilu sastoji. Materijal koji je visoko artificijeliziran, e da bi se priveo dubini realiteta. No, to je sve samo carsko carevo ruho ispod kojega se krije priča koja razgolićuje; priča o eskortnoj prostituciji, o žrtvovanom djetetu, o tri sestre, raspadnutim obiteljima, o vjenčanju i sprovodu, zdravoj hrani i nezdravim idejama, o retardiranom čovjeku Dečec Damiru i Djevici Mariji, kvartu – Trešnjevki – o mafiji i politici, policiji… ako već treba sve to reći u jednoj riječi: o Gradu (i Svijetu?), pomalo kiklopskom, pomalo Kirkinom. U povodu izlaska romana koji će popularnošću, kako sve pokazuje, uspjeti nadmašiti čak i Mirnu ulicu, drvored, urednik Kruno Lokotar razgovarao je s autoricom o njezinom odnosu sa Zagrebom, koliko joj je poplava 1964. godine utjecala na život, zabavlja li se dok piše i o ostalim zanimljivim pitanjima… Opširnije...