Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jelenom Radan
„Goldfinch“ osvojio Pulitzera
Prijestolje na koje svi žele (za)sjesti
Nova kritika knjige Rat slikama Sandre Vitaljić i intervju s autoricom
Gdje je Osmi povjerenik?
Rat slikama Sandre Vitaljić u emisiji Trikultura
Tišina: snimanje u tijeku!
„Sedam strahova“ dobiva panegirike i u svijetu
Kutija slova, emisija o književnosti
Slike i lažu više od 1000 riječi
Začitavanje: Anotirani Hobit
Atkinskon dobila Costu
Želimir Periš: Mučenice
Hrvatska proza u 2013.
Predrag Lucić dobitnik nagrade Kočićevo pero za 2013.
In memoriam: Zlatko Crnković
Strahimir Primorac: Prividi ljubavi i slobode
Kritiku knjige „Dezerter“ Dinka Telećana
Intervju sa Želimirom Perišem

 

Ujedinjeni u tuzi
Novi roman autora romana "Kako utješiti udovca" topla je ljudska priča o jednoj "ludoj" obitelji koju ćemo uskoro gledati i na velikom ekranu…
Novu bestseler seriju romana…
… o Sookie Stackhouse, čije "pustolovine" u nagrađivanoj TV seriji mogu pratiti i naši gledatelji, uskoro ćete čitati i na hrvatskom!

 

Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jelenom Radan
1. Kako si se odlučila za naslov knjige?

Slovo Z me posebno zaintrigiralo tijekom pisanja knjige, ne pitajte zašto. Samo tako. Tako je nastao i Rejnin poklič ZumZum. A onda je i neka vrst skraćenice za Zemlju djece u mojoj glavi zazvučala baš kao Zeda. I tako osta Zeda, i baš mi se sviđa.
Intervju: Tea Tulić – dobitnica nagrade Prozak za 2010. godinu
Prva prozna knjiga Tee Tulić Kosa posvuda donosi istodobno potresnu i luckastu priču o tri generacije žena jedne obitelji u trenu kada srednja, majka, oboli od raka...
Intervju s autorom knjige ''Povezani''
Algoritam u cijelosti prenosi intervju s autorom knjige Povezani, objavljen na T-portalu.
Razgovor: Nada Gašić
Zbilja je uvijek fascinantnija i strašnija od literature

 

''Američki bogovi'' na malom ekranu
HBO se s posljednjim TV projektom potpuno posvećuje književnoj sferi – nakon "Igre prijestolja" i knjiga Sloane Crosley, Michaela Chabona i Chada Harbacha, najavljeno je novo veliko ime koje će se naći na malom ekranu…
Novo ruho klasika
U hrvatska kina stigla je "Zvijer", film snimljen prema istoimenom književnom hitu, romantična priča o mladiću koji je zbog svoje zloće pretvoren u ružnu zvijer, a kletve ga može osloboditi samo poljubac prave ljubavi…
Tajni život kućnih pomoćnica-opširno
Sredinom kolovoza u kinima diljem Sjedinjenih Država trebao bi se početi prikazivati film "The Help", nastao prema hit romanu "Sluškinje" Kathryn Stockett…
Oskarovac će raditi na ''Praskozorju''
Summit Enertainment angažirao je Billa Condona kao režisera završnog dijela sage Sumrak, "Praskozorja"…

 

Bogovi današnjice su hedonizam, bogatstvo i slava
Prenosimo u cijelosti tekst T portala, inspiriran knjigom "Carstvo opsjena", koja će se naći u prodaji za Interliber u izdanju Algoritma.
Kriza konačno stigla u Hrvatsku
… i to u obliku najnovijeg romana autorskog dvojca kojeg čine Marko Mihalinec i Velimir Grgić…
Razgovor s Majom Sačer
Na tportalu objavljen je intervju s Majom Sačer, mladom autoricom koja je prošle godine objavila svoju prvu zbirku priča intrigantna naslova "Božji grijesi"…

 

Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jelenom Radan
1. Kako si se odlučila za naslov knjige?

Slovo Z me posebno zaintrigiralo tijekom pisanja knjige, ne pitajte zašto. Samo tako. Tako je nastao i Rejnin poklič ZumZum. A onda je i neka vrst skraćenice za Zemlju djece u mojoj glavi zazvučala baš kao Zeda. I tako osta Zeda, i baš mi se sviđa.
Dexter: Serijski ubojica serijskih ubojica
Dextera, stotinu i prvu knjigu u najboljem nizu krimića u Hrvatskoj, NAJbiblioteci, zajedničkom projektu Algoritma i Jutarnjeg lista, čitajte po cijeni od samo 19,90 kuna.
7, 11, 13, 17, 19, 23, 29……
Za roman "Samoća primarnih brojeva" Giordano je dobio najugledniju talijansku književnu nagradu – Strega…
David McWilliams u Hrvatskoj
Jedan od najpoznatijih irskih novinara i autor knjige "Papina djeca" početkom listopada dolazi u Hrvatsku…
Romani o kojima ćete postati ovisni!
Dobrodošli na Upper East Side New Yorka, gdje moji prijatelji i ja živimo, zabavljamo se i spavamo – katkad jedni s drugima…
Najstrašniji autor na svijetu
R. L. Stine, najpopularniji američki pisac za mlade, autor više od stotinu naslova u žanru trilera i horrora, sam tvrdi kako ima najbolji posao na svijetu.

 

 

  • 2017 >
  • 2016 >
  • 2015 >
  • 2014 >
  • 2013 >
  • 2012 >
  • 2011 >
  • 2010 >
  • 2009 >
  • 2008 >
  • 2007 >
  • 2006 >
  •  

    Pišite nam na:
    predlist@algoritam.hr

     

              utorak,   12. prosinca 2017   broj: 4090   godina: 12   Uređuje: Ivana Pavelić


    Intervju sa Želimirom Perišem i kritika njegovog prvijenca, zbirke cikliziranih priča Mučenice, koja donosi sagu o Ženi, sa sitea Moderna vremena:

    Intervju
    Kritika

    Povod razgovoru s 38-godišnjim zadarskim piscem Želimirom Perišem bio je izlazak njegove prve zbirke priča "Mučenice" (Algoritam). Međutim, kako se radi o entuzijastu aktivnom na mnogim poljima vezanim uz književnost (moderator književnih večeri i organizator promocija knjiga, predavač na radionicama kreativnog pisanja, urednik radijske emisije posvećen književnosti itd.) raspon tema bio je mnogo širi, a time, nadamo se, i razgovor zanimljiviji.

     
    Božidar Alajbegović: Vrlo ste aktivan član Udruge ZaPis koja okuplja nedovoljno afirmirane zadarske pisce. Predstavite svoju udrugu, ciljeve, aktivnosti, planove...

    Želimir Periš: Udruga ZaPis već četvrtu godinu aktivno radi na bogaćenju književnog života u Zadru. Organizirali smo u tom vremenu svu silu književnih večeri, doveli lijep niz gostiju te i sami proputovali Hrvatskom i širili zadarsku pisanu riječ. Nije to neki lokalpatriotski pokret, to je jednostavno odraz težnje da u svojoj okolini stvorimo književnu scenu u kojoj bi i sami mogli uživati. Uspjeli smo nekako u ovih nekoliko godina dokazati da Zadar ima i književnu publiku i stvaralački potencijal, a mogući plan za nastavak rada bi nam mogao biti staviti više težišta na individualne autore i njihov rad.

    Je li pred izlaskom knjiga još nekog člana ZaPisa?

    ZaPisovci su aktivni pisci. Slijedeće godine sa zanimanjem očekujemo novi roman Roberta Nezirovića, predsjednika Udruge, a još nekoliko članova ima pripremljene ili gotovo pripremljene tekstove za koje se nadam da će vrlo brzo u javnost.

    Zadar ima jednu od najbolje opremljenih gradskih knjižnica. Jesam li u krivu ako pomislim da je možda upravo zadarska knjižnica utjecala na povećanje zanimanja zadarske mladeži za književnost, i indirektno utjecala da se kod njih javi želja za pisanjem?

    Gradska knjižnica Zadar je divno mjesto, središte konzumacije književne kulture u gradu. Prostor knjižnice mjesto je i stalnih kulturnih programa i manifestacija, ZaPis tu održava redovne književne večeri, a tu smo započeli i s prvim radionicama pisanja. Knjižnica ima i više klubova čitatelja, od kojih bi posebno istaknuo Diopriju, klub mladih čitatelja koji vodi ZaPisovka Iva Pejković. Dakle knjižnica sigurno utječe na zanimanje za književnost, ali ne samo kao ustanova već kao platforma kroz koju i s kojom surađuju mnoge kulturne udruge. Ono najbolje će se izroditi tek iz suradnje mnogih organizacija, i institucionalnih i nezavisnih. Posebno moram istaknuti nezavisnu scenu jer se tamo krije pravi entuzijazam i kreativni plamen.

    U suradnji s Krunom Lokotarom i Algoritmom, Udruga ZaPis je nedavno organizirala književni festival KaLibar bestiVal. Kakva je bila posjećenost i kakvi su vaši dojmovi?

    Festival nas je pomalo i iznenadio. Iako ZaPis već godinama radi slične stvari nikad se nije dogodilo nešto na ovakvoj razini, s toliko gostiju, programa i na kraju - publike. Gotovo dvadesetak gostiju u tri dana stalno su prostor trga, u kojem se festival održavao, privlačili nove posjetitelje, sve dok se na kraju trećeg dana trg nije posve popunio. Velika je stvar bila dokazati da u Zadru postoji tolika razina interesa za književnošću i osobno sam presretan što smo dobili priliku raditi taj festival. Naravno, za sve su zaslužni Kruno Lokotar i Algoritam koji su nam praktički servirali cijeli festival, na nama je bilo samo otvoriti paket i uživati.

    Što mislite o inflaciji književnih festivala u nas, osobito u svjetlu činjenice da paralelno s opadanjem izdavačke aktivnosti i smanjenja novoobjavljenih naslova, raste broj festivala. Koji je njihov učinak osim onog promocijskog, i turističkog (u smislu druženja autora i eventualnog putovanja, uglavnom uvijek jednih te istih pisaca, izvan svog domicila)?

    Gledajući s aspekta konzumenta književnih događanja smatram da su festivali sjajno mjesto zbog svoje intenzivnosti, jer u manje vremena ponude puno više zanimljivog sadržaja negoli ono što obično zovemo književnim večerima. Dakle, posjetitelju je bilo dovoljno jednom doći do grada pa da vidi promociju nove knjige, upozna rad i ličnosti petorice pisaca i na kraju odsluša odličan koncert, a sve to bez ikakvog troška. S te strane, festivali mi se čine genijalnom formom prezentacije književnosti i nikad neću moći reći da ih je previše. Njihove programe ne bih komentirao, ali valjda tolika količina festivala garantira i nekakvu raznolikost.

    A opet, zašto ima sve više festivala kad ima sve manje knjiga? Pa, možda upravo zato. Knjiga doista jest u krizi, iz izloga su je izgurali, u novinama se nalazi uz same rubove, samo što ne ispadne; s televizije je već ispala, a ne može, kao ni ništa drugo, preživjeti bez promocije. Možda je izlazak na ulice i trgove (kao na zadarskom festivalu) modus opstanka.

    Ne bi li možda gradovi, osim što financiraju festivale, trebali financirati i književno stvaralaštvo, stipendiranje svojih lokalnih pisaca?

    Naravno da bi, a u nekoj mjeri, kroz redovne natječaje za sufinanciranje projekata u kulturi, na primjer izdavanje knjiga, oni to i čine. ZaPisovu zbirku priča financirali su i Grad i Županija, i bez njih je ne bi ni bilo. Ipak, nedavno su u Odjelu za kulturu Grada Rijeke sjajnu stvar pokrenuli Šarar i Kapidžić: Grad Rijeka za slijedeću godinu dodjeljuje dvije stipendije za književno stvaralaštvo. Stipendiraju se dakle autori, a ne njihove knjige. To je značajna razlika. Mi smo u Zadru često okrenuti Rijeci kao uzoru. ZaPis često kopira modele tamošnje mlade scene koja se formirala oko Katapulta, RiLita i Književnosti uživo. Nadam se da će se i ovo preslikati u Zadar, u stvari u sve gradove. Stipendiranje autora i općenito prepoznavanje i definiranje pozicije književnih stvaralaca vidim kao jednu od najvažnijih slamki za spas književnosti.

    Sa Stašom Aras vodite radionicu kreativnog pisanja - jeste li i sami pohađali neku sličnu radionicu? Kakva su vaša iskustva, može li radionica 'stvoriti' pisca?

    Da, pohađao sam radionice u sklopu Ljetne škole pisanja u Staroj Sušici, koju organizira zagrebački Centar za kreativno pisanje (a odnedavno su i ZaPis, i splitski Kurs suorganizatori Ljetne škole, dakle, čitav projekt raste i sve više dobiva na važnosti) i moje iskustvo je bilo toliko pozitivno da sam odmah poželio preseliti tu ideju u Zadar. Tako je nastao OtPis, radionice pisanja koje vodimo Staša i ja. Radionice pisanja ne mogu stvoriti pisca, to je sigurno. Ali to im nije ni cilj. Radionice su prvenstveno prostor za one koji pišu ili žele pisati, a nemaju od koga dobiti savjet i komentar o procesu stvaranja teksta, ili još važnije: kritiku onoga što napišu. Radionice  su mjesto za raspravu o napisanom, otvorene su za komentare i diskusije, razmjenu iskustava i impresija.

    Možete li nam ukratko izložiti princip rada vaše radionice, na što stavljate naglasak na predavanjima i koja znanja i vještine prenosite polaznicima?

    Prvo, naglasak uopće nije na predavanjima. Iako se u procesu tečaja prolaze i uče osnovne karakteristike proznog teksta, težište radionica je na samom pisanju, na zadaćama koje su polaznici dužni pisati i međusobno ih komentirati. Upravo u toj interakciji između polaznika se stvara prava čar tih radionica.

    Urednik ste i radio emisije posvećene književnosti - kako često i gdje se emitira i kakva je koncepcija emisije?

    Emisija Kulturni otpis se do ljeta emitirala svaki drugi četvrtak na županijskom Novom radiju, a za ovu jesen još nemamo planova. Iako se ne možemo pohvaliti velikom recepcijom, imali smo odlično iskustvo s emisijom i ekipom koja ju je stvarala. Emisija se bavila novostima i zanimljivostima iz svijeta književnosti, razgovarali bi s akterima aktualnih književnih događanja, a u svakoj epizodi bi prezentirali i jednu knjigu, diskutirali o njoj i poklanjali je slušateljima. Smatram da nema krivog načina za pokušati popularizirati književnost, pa je tako i radio emisija pravo mjesto za to, makar nas slušalo samo desetak slušatelja, a za nagradne knjige se javljali kad im treba za podbočiti pod nogu stola da im se ne klima.

     
    U pričama iz svoje zbirke "Mučenice" (Algoritam, 2013.) pišete iz perspektive 14 žena (i jedne ženke - pasice Lajka) i oslikavajući njihove tegobne sudbine pokušavate podsjetiti na nepravedan položaj žena u društvu. Je li knjiga nastala spontano, ili ste od početka planirali takvu konceptualizaciju?

    Koncept "Mučenica" je nastao vrlo rano u procesu pisanja. Dogodile su mi se neke priče i vrlo brzo mi je postalo jasno da sve slijede isti princip i da ih vrijedi pokušati spojiti u konceptualnu zbirku. Pisanje takve zbirke priča nosi i i značajna ograničenja zbog pravila koja koncept nameće. Odlučio sam krološki obraditi priče najpopularnijih i opće poznatih ženskih likova iz mitologije i povijesti, i nastaviti niz pišući o suvremenim ženama u različitim životnim etapama. Sve ovo je nametnulo jako puno pravila i morao sam žrtvovati određenu slobodu izbora tema, čak i interpretacije.

    A s druge strane dobio sam platformu s kojom sam se mogao dodatno poigrati, ispreplitati priče tih žena na suptilnijoj razini, vući paralele između mitoloških i suvremenih lica, pokušati stvoriti neku sinergiju koju bi svaka priča mogla dobiti iz zajedništva s ostalima.

    Angažiranost je kod vaših priča nepobitna. Recite nam nešto o ekvilibristici koja je neophodna kako bi se spriječilo da pretjerana plakatnost, tj. eksplicitnost poruka ne prevlada nad samom kvalitetom teksta, imperativu da se nauštrb poruke ne našteti literarnosti teksta.

    To je rizik koji angažiranost nosi, već sam primio određene kritike da sam žrtvovao književnu vrijednost zbog poruke. Međutim, ja se ne slažem u potpunosti s "imperativom literarnosti". I odgojen sam na umjetničkom izričaju i konzumiram umjetnost koja je nekad vrlo gola i vrlo eksplicitna parola. Ne mislim da je direktan i eksplicitan sadržaj umjetnički manje vrijedniji od hermetičkih tekstova, ali ne idu Mučenice ni u jednu od tih krajnosti. One samo ne bježe od poruke. To jest knjiga s poukom.

    Osim angažiranosti samog rukopisa vaša knjiga ima i konkretnu humanitarnu funkciju - recite nešto o tome.

    Knjiga sa sobom nosi neki publicitet, neku medijsku pažnju i prostor, želja mi je bila iskoristiti i podijeliti taj prostor. Sjajne suradnike sam našao u Vox Feminae platformi i zajedno smo osmislili niz akcija u duhu te ideje. Još u veljači smo organizirali natječaj za naslovnicu čime smo pružili mogućnost mladim umjetnicama da im se rad pojavi u izlozima, a time i oplemenili sam izgled knjige. Ovih se dana upravo montira book-trailer što je još jedno mjesto za dodatnu promociju rada drugih umjetnika. Web stranice su također dizajnersko rješenje. Za izradu promotivnih materijala knjige (majice i torbice) smo angažirali udrugu Kamensko, koja će dobiti sve prihode prodaje tih materijala, a i svi autorski prihodi knjige su donirani zadarskom skloništu za žrtve obiteljskog nasilja Mala kuća. Sve zajedno je zamišljeno kao jedan zaokružen projekt, u duhu problematike kojom se bavi i sama knjiga.

    Je li pomalo naivno ili čak utopijski smatrati da književnost može nešto promijeniti, s obzirom na opadanje zanimanja za književnost i čitanje?

    Naravno da je naivno, ali to ne znači da treba odustati. Književnost doista gubi bitku u usporedbi s novim medijima, ali niti ti novi mediji, niti svijet u globalu - ne može bez nje. I dok god književnost ima neku vidljivost i moć, treba je koristiti. Čovjek ne smije prestati biti altruist.

    Kategoriziranje književnosti na mušku i žensku uvijek sam smatrao problematičnim a vaša je knjiga potvrda da je i muškarac sposoban za uvjerljivu artikulaciju ženske intime. Što vi mislite o tzv. ženskom pismu i uopće podjelama takve vrste?

    Odlično je bilo kad je nobelovac Naipaul prije par godina izjavio kako je žensko pismo sentimentalno i nikako slično muškom i da može prepoznati rod autora iz dva odlomka, pa je Guardian složio test sa slučajnim odlomcima i dokazao kolika je glupost ta izjava. Ali da tekst može biti rodno određen, s tim se apsolutno slažem, na kraju, to je ono što sam pokušao i sa svojom knjigom.

    Neke od priča za pripovjedačice imaju stvarne žene iz povijesti (Johanna - ljubavnica Imanuella Kanta, Marie Sklodowska Curie), ili pak mitske osobe (Eva, Djevica Marija, Penelopa), dok ostale priče tematiziraju sudbine izmišljenih protagonistica. Kakve su razlike između pisanja o stvarnim osobama i potpuno fikcijskim likovima? Što vam je bilo teže?

    U stvari, ove koje nazivate potpuno fikcijskima nisu manje stvarne od povijesnih. Dok su povijesne i mitološke žene bazirane na predlošcima iz povijesti i kulture, suvremene nepoznate žene su nastale iz istinitih iskustava, nekad i stvarnih žena iz suvremene Hrvatske. Ipak, takve je bilo puno lakše pisati jer ne nose iza sebe poznati predložak kojem sam želio ostati vjeran. Pisanju o ženama iz povijesti i mitologije prethodilo je vrlo pažljivo proučavanje originalnih tekstova i prepoznavanje problematičnih točaka u opće poznatim i priznatim pričama. Nijedna od mojih priča u stvari, ne negira original. Ona ga reinterpretira na način da pripovjeda o njemu iz ženske perspektive, koja u poznatu priču uvodi nove detalje koji na kraju daju posve drugu dimenziju uopćenoj spoznaji.

    Unatoč teškim iskustvima kroz koje većina protagonistica priča prolazi, čini mi se da je u temelju gotovo svake priče zapravo - ljubav.

    "Mučenice" su nastajale kao zbirka ljubavnih priča. U jednom trenutku knjigu su obuzele i druge teme, ali da, ljubav jest neki nositelj konflikta, a često i izvor mučeništva protagonistica.

    Također, iako se mahom radi o žrtvama, sve su protagonistice izrazite individualke, žene izrazito jakih osobnosti, pa u nekim slučajevima i postaju žrtve zbog ustrajavanja na samostojnosti i beskompromisnosti u ostvarenju svojih želje, htijenja, ciljeva.

    Svaka od priča ima svoju žrtvu, svoju mučenicu, koja to postaje zbog društvenih normi i odnosa, neravnopravnosti i nepravde koje joj se događaju samo zato što je žena. Ta rodna nepravda je često toliko jednostrana da te priče ne bi ni mogle biti ispričane s muškim protagonistom. Istina, postoji i pokoja iznimka ovoj tvrdnji, ali to su obično one optimističnije i bar - manje mučne - priče. Žene iz priča svjesne su ili za trajanja priče postanu svjesne te pozicije i to su trenuci u kojima se gradi zbirka.

    Pripremate li novu knjigu?

    Recimo da stalno pišem. Još nisam siguran koju će formu dobiti nova knjiga, trenutno se petljam i sa poezijom i sa pričama i sa romanom, i žao mi je izabrati samo na jedan od tih projekata.

     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     

     

     


    ©opyright 2003. Algoritam d.o.o., Harambašićeva 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel: +385 1 2359 333, fax: +385 1 2335 956, e-mail: info@algoritam.hr