Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jelenom Radan
„Goldfinch“ osvojio Pulitzera
Prijestolje na koje svi žele (za)sjesti
Nova kritika knjige Rat slikama Sandre Vitaljić i intervju s autoricom
Gdje je Osmi povjerenik?
Rat slikama Sandre Vitaljić u emisiji Trikultura
Tišina: snimanje u tijeku!
„Sedam strahova“ dobiva panegirike i u svijetu
Kutija slova, emisija o književnosti
Slike i lažu više od 1000 riječi
Začitavanje: Anotirani Hobit
Atkinskon dobila Costu
Želimir Periš: Mučenice
Hrvatska proza u 2013.
Predrag Lucić dobitnik nagrade Kočićevo pero za 2013.
In memoriam: Zlatko Crnković
Strahimir Primorac: Prividi ljubavi i slobode
Kritiku knjige „Dezerter“ Dinka Telećana
Intervju sa Želimirom Perišem

 

Ujedinjeni u tuzi
Novi roman autora romana "Kako utješiti udovca" topla je ljudska priča o jednoj "ludoj" obitelji koju ćemo uskoro gledati i na velikom ekranu…
Novu bestseler seriju romana…
… o Sookie Stackhouse, čije "pustolovine" u nagrađivanoj TV seriji mogu pratiti i naši gledatelji, uskoro ćete čitati i na hrvatskom!

 

Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jelenom Radan
1. Kako si se odlučila za naslov knjige?

Slovo Z me posebno zaintrigiralo tijekom pisanja knjige, ne pitajte zašto. Samo tako. Tako je nastao i Rejnin poklič ZumZum. A onda je i neka vrst skraćenice za Zemlju djece u mojoj glavi zazvučala baš kao Zeda. I tako osta Zeda, i baš mi se sviđa.
Intervju: Tea Tulić – dobitnica nagrade Prozak za 2010. godinu
Prva prozna knjiga Tee Tulić Kosa posvuda donosi istodobno potresnu i luckastu priču o tri generacije žena jedne obitelji u trenu kada srednja, majka, oboli od raka...
Intervju s autorom knjige ''Povezani''
Algoritam u cijelosti prenosi intervju s autorom knjige Povezani, objavljen na T-portalu.
Razgovor: Nada Gašić
Zbilja je uvijek fascinantnija i strašnija od literature

 

''Američki bogovi'' na malom ekranu
HBO se s posljednjim TV projektom potpuno posvećuje književnoj sferi – nakon "Igre prijestolja" i knjiga Sloane Crosley, Michaela Chabona i Chada Harbacha, najavljeno je novo veliko ime koje će se naći na malom ekranu…
Novo ruho klasika
U hrvatska kina stigla je "Zvijer", film snimljen prema istoimenom književnom hitu, romantična priča o mladiću koji je zbog svoje zloće pretvoren u ružnu zvijer, a kletve ga može osloboditi samo poljubac prave ljubavi…
Tajni život kućnih pomoćnica-opširno
Sredinom kolovoza u kinima diljem Sjedinjenih Država trebao bi se početi prikazivati film "The Help", nastao prema hit romanu "Sluškinje" Kathryn Stockett…
Oskarovac će raditi na ''Praskozorju''
Summit Enertainment angažirao je Billa Condona kao režisera završnog dijela sage Sumrak, "Praskozorja"…

 

Bogovi današnjice su hedonizam, bogatstvo i slava
Prenosimo u cijelosti tekst T portala, inspiriran knjigom "Carstvo opsjena", koja će se naći u prodaji za Interliber u izdanju Algoritma.
Kriza konačno stigla u Hrvatsku
… i to u obliku najnovijeg romana autorskog dvojca kojeg čine Marko Mihalinec i Velimir Grgić…
Razgovor s Majom Sačer
Na tportalu objavljen je intervju s Majom Sačer, mladom autoricom koja je prošle godine objavila svoju prvu zbirku priča intrigantna naslova "Božji grijesi"…

 

Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jelenom Radan
1. Kako si se odlučila za naslov knjige?

Slovo Z me posebno zaintrigiralo tijekom pisanja knjige, ne pitajte zašto. Samo tako. Tako je nastao i Rejnin poklič ZumZum. A onda je i neka vrst skraćenice za Zemlju djece u mojoj glavi zazvučala baš kao Zeda. I tako osta Zeda, i baš mi se sviđa.
Dexter: Serijski ubojica serijskih ubojica
Dextera, stotinu i prvu knjigu u najboljem nizu krimića u Hrvatskoj, NAJbiblioteci, zajedničkom projektu Algoritma i Jutarnjeg lista, čitajte po cijeni od samo 19,90 kuna.
7, 11, 13, 17, 19, 23, 29……
Za roman "Samoća primarnih brojeva" Giordano je dobio najugledniju talijansku književnu nagradu – Strega…
David McWilliams u Hrvatskoj
Jedan od najpoznatijih irskih novinara i autor knjige "Papina djeca" početkom listopada dolazi u Hrvatsku…
Romani o kojima ćete postati ovisni!
Dobrodošli na Upper East Side New Yorka, gdje moji prijatelji i ja živimo, zabavljamo se i spavamo – katkad jedni s drugima…
Najstrašniji autor na svijetu
R. L. Stine, najpopularniji američki pisac za mlade, autor više od stotinu naslova u žanru trilera i horrora, sam tvrdi kako ima najbolji posao na svijetu.

 

 

  • 2017 >
  • 2016 >
  • 2015 >
  • 2014 >
  • 2013 >
  • 2012 >
  • 2011 >
  • 2010 >
  • 2009 >
  • 2008 >
  • 2007 >
  • 2006 >
  •  

    Pišite nam na:
    predlist@algoritam.hr

     

              utorak,   27. lipnja 2017   broj: 3922   godina: 12   Uređuje: Ivana Pavelić


    Neven Vulić je napisao kritiku knjige „Dezerter“ dinka Telećana na siteu Moderna vremena:

    Nakon nekoliko objavljenih zbirki pjesama, putopisa, zbirke ogleda i jedne studije, Dinko Telećan odlučio se okušati i u toj cijenjenoj formi koja mu je gotovo jedina preostala, onoj romana, tako da je u veljači ove godine iz tiska izašlo osmo djelo ovoga autora, ako ne računamo dvojezično poetsko izdanje s Markom Pogačarom.

    Ono što se čitajući "Dezertera" zapaža već od samog početka jest zavidna razina pismenosti i barokni jezik, živ i razigran, u principu prepoznatljiv Telećanov stil uglavnom lišen prije prisutnog i na trenutke zamornog meandriranja na kakvo je bilo moguće naići u "Pustinji" ili "Slobodi i vremenu".

    Tako su neki prepoznatljivi motivi zadržani i preneseni i u ovaj roman, pa makar samo ovlaš spomenuti, poput astrološkog znaka Jarca (u kojem se Telećan i rodio), i po kojem je u "Pustinjama" naslovljeno poglavlje, a studija o slobodi i vremenu zatvorena. Jezični fetiš na pridjev ‘jurodivi' je i dalje prisutan, a bitan je dio ovog romana i prije izuzetno značajan motivski kompleks duhovnosti, ovdje među ostalim prisutan u opisima sufijskog života islamskih mistika.

    U narativu koji se proteže u 28 poglavlja na 200 stranica tako čuče mnoge teme kojih se autor dotiče, od odrastanja prije i poslije rata, tadašnje eksplozije nacionalnog osjećaja i pripadnih društvenih procesa, otkrivanja seksualnosti uz sestru i protagonistov odnos koji se u jednom trenu koleba na pragu incesta, do rasapa osobnosti, društva i prijateljstava, bijega ili ‘dezerterstva' u svijet, pa natrag iz njega, u nizu duhovnih i fizičkih odlazaka, povrataka i reminiscencija.

    Glavni nositelji radnje su tako Boris i Miro, prijatelji iz djetinjstva koji su vernovski sanjali o putu u središte zemlje, da bi ih teška i kamenita zemlja ipak navela na duge vožnje biciklom. Njihove obitelji, ali i zajednica, odigrat će značajne uloge u narativu, kao što će svoj obol dati i ratni sukob, srećom ne previše naglašen i pravovremeno odagnat u prošlost negdje oko 80. stranice, točno u trenutku kada tekst i strateški zahtijeva promjenu, fizički odmak i zamjetno drugačiji, kozmopolitski pogled na tu priču i traumu.

    Adolescentski život uz more tako je opisan kao niz posrtaja. Borisa će na početku romana mladalačka želja da se privije uz neko žensko tijelo i epizoda izostanka erekcije već pri prvom pokušaju ljubovanja igrom slučaja udaljiti od sestre Dinke, kasnije narkomanke, ali već tada pomalo posrnule djevojke. U ratu ranjeni prijatelj Miro odbija njegove posjete i tada će to prijateljstvo pući, a njihovo druženje će prestati i postati zapravo nezamislivo.

    Lokalni grijesi spominju se i kasnije u priči. Borisovo slučajno prijateljstvo sa Srbinom Vukom koji je granatirao jedan od razorenih hrvatskih gradova otkriva koliko je zapravo tada Vuk bio bespomoćan, i da je sve radio pod prijetnjom smrti. Tako se bez moraliziranja opisuje tragedija i bespomoćnost malih ljudi, i to su mjesta gdje Telećan nudi svoju sliku drugačijeg svijeta, dosta romantiziranog u čistoći tog prijateljstva, ali zapravo prikaz svijeta poraza, dezerterstva, nesigurnosti i lutanja.

    Tako su naživo oderana mačka, zabijena na križ uz Gunse i lozovaču, i izroštiljana u ljeto '92, ili ona prethodna epizoda kada su Borisa pretukli jer se u krivo vrijeme izjasnio kao Jugoslaven zapravo prikazi te nesigurnosti i društvene regresije, ali i trenuci otkrivanja Borisove nenaviklosti na sukob i konfrontaciju, sklonosti nedjelovanja u danom trenutku, svojevrsne izmještenosti iz stvarnoga svijeta i njegovih intrinzičnih imperativa, što se kasnije i potvrđuje kada oklijeva pomoći Vuku, kolegi Srbinu koji se borio s pljačkašem-narkomanom u stranom gradu.

    Kroz preživljavanje u tuđini i susretanje svete lude Tariqa postepeno dolazimo i do Asme, Borisove ljubavi izvučene odnekud ispod vela njene obiteljske i životne tragedije, i koja je, bez obzira na pruženu priliku za suživot još jedan primjer dezerterstva, kao da drugačije nije ni moguće, kao da pomirenje nije moguće, kao ni prepuštanje ljubavi. Taj se literarni svijet zbog toga čini mozaikom tuge i razočaranja, u kojem je Asma zapravo svojevrsni produžetak Borisovog odnosa sa sestrom, ili možda njegova neodgovarajuća proteza.

    Njihova uzajamnost, Borisa i Dinke, prilično je nenaglašena tragedija koja se pri kraju romana opet ovlaš spominje i odaje naznake nepovratnosti i nemogućnosti korekcije životnih puteva tih sada potpuno drugačijih osoba. Tako taj početkom romana snažan i istaknut odnos koji seže u same početke njihove svijesti, pa sve do njihove zajedničke adolescencije, jednostavno zamre i nestane, nedorečeno i neodgovorno, dezerterski, što je možda i bila autorova namjera, no ipak ostavlja dojam mentaliteta poraza, nemogućnosti razriješenja i nedostatka protagonistove stvarne i dublje emocije.

    Problem je u tomu što se to reflektira i na duhovnu notu romana, jer kao da je poruka pisca kako pomirenje tog prilično dosljednog dezerterstva i vjere ipak nije moguće, kao je sve u protagonistovu životu podriveno i osuđeno na propast. Tako se u ovom djelu zapravo sasvim paradoksalno taru kamijevske egzistencijalističke i nihilističke silnice s onima koje bismo možda mogli naći kod jednog Telećanu dragog Hamvasa (ali možda i Coelha) - silnice suštinske i zanesene duhovnosti koje bi trebale naginjati ravnoteži svijeta u pojedincu, svojevrsnom unutarnjem ekvilibrijumu koji se ovom protagonistu zapravo nikako ne događa, i koji takvo pomirenje neće doživjeti. Ono kao da u ovom romanu nije moguće, te se tu zapravo radi o jako zanimljivoj kombinaciji afirmacije istočnjačke duhovnosti, ali i odustajanja od nje, kao da ni ona ne može pobijediti to toliko snažno i mračno nezadovoljstvo ljudskog duha.

    Premda ima trenutaka u romanu koji bi i mogli opovrći to kako se radi o suptilnom i minucioznom autoru koji pazi na tempo i nepotrebna zasićenja u tekstu, oni nisu toliko česti, ali ni toliko bitni. Tako pomalo nepotrebni filozofski razgovori ili na momente prezaneseni solilokviji samo podsjećaju na jednog Telećana od nekad koji je zaista znao nepotrebno zapiliti, do ovoga danas, kada se kroz te sitne zamjerke ipak prije svega pokazuje kontrast u odmjerenosti, samim time autorska zrelost i jasno raspoznatljiv spisateljski talent.

    Radilo se o jeziku Gruada, kajkavštini ili dramskom jeziku, Telećan se izvrsno snalazi i u idiomu i u standardu. Tako se često može naići na nesvakidašnje riječi, arhaizme i neologizme, osim jurodivih tu su i nekmoli, sebedaran, odvajkada, kanda, zvanježivac i ostale. Često u tekstu zablistaju i zaista krasne jezične minijature, i kao što sâm autor metatekstualno kaže: ...pa se u nekome ta iskra koju si umrtvio na papiru i oživi i razgori, da bi opet utrnula u pepelu mirne savjesti i samorazumljivo tupe svakodnevice...

    Raskošna jezika i prepoznatljiva stila, motivski i senzibilitetom Telećan je i dalje na svom tragu, fiksiran na njemu interesantne dijelove svijeta. Na mikro i makrorazini ovog romana njegove stare opsesije se više ili manje evociraju, ali i neke nove, i to na način koji je zaista ugodan za čitanje. Tako da u trenutku kada bismo se mogli uzaludno zapitati zašto romantizirati istočnjaštvo, ili zašto opet spominjati taj naš rat, ipak treba reći neke bitnije stvari.

    Telećanov "Dezerter" je jako dobar romaneskni prvijenac čije pozitivne strane debelo pretežu, toliko da se mane možda ne bi ni trebale previše spominjati.

    Izvor: http://www.mvinfo.hr/izdvojeno-kritike-opsirnije.php?ppar=7248

     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     

     

     


    ©opyright 2003. Algoritam d.o.o., Harambašićeva 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel: +385 1 2359 333, fax: +385 1 2335 956, e-mail: info@algoritam.hr