Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jelenom Radan
„Goldfinch“ osvojio Pulitzera
Prijestolje na koje svi žele (za)sjesti
Nova kritika knjige Rat slikama Sandre Vitaljić i intervju s autoricom
Gdje je Osmi povjerenik?
Rat slikama Sandre Vitaljić u emisiji Trikultura
Tišina: snimanje u tijeku!
„Sedam strahova“ dobiva panegirike i u svijetu
Kutija slova, emisija o književnosti
Slike i lažu više od 1000 riječi
Začitavanje: Anotirani Hobit
Atkinskon dobila Costu
Želimir Periš: Mučenice
Hrvatska proza u 2013.
Predrag Lucić dobitnik nagrade Kočićevo pero za 2013.
In memoriam: Zlatko Crnković
Strahimir Primorac: Prividi ljubavi i slobode
Kritiku knjige „Dezerter“ Dinka Telećana
Intervju sa Želimirom Perišem

 

Ujedinjeni u tuzi
Novi roman autora romana "Kako utješiti udovca" topla je ljudska priča o jednoj "ludoj" obitelji koju ćemo uskoro gledati i na velikom ekranu…
Novu bestseler seriju romana…
… o Sookie Stackhouse, čije "pustolovine" u nagrađivanoj TV seriji mogu pratiti i naši gledatelji, uskoro ćete čitati i na hrvatskom!

 

Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jelenom Radan
1. Kako si se odlučila za naslov knjige?

Slovo Z me posebno zaintrigiralo tijekom pisanja knjige, ne pitajte zašto. Samo tako. Tako je nastao i Rejnin poklič ZumZum. A onda je i neka vrst skraćenice za Zemlju djece u mojoj glavi zazvučala baš kao Zeda. I tako osta Zeda, i baš mi se sviđa.
Intervju: Tea Tulić – dobitnica nagrade Prozak za 2010. godinu
Prva prozna knjiga Tee Tulić Kosa posvuda donosi istodobno potresnu i luckastu priču o tri generacije žena jedne obitelji u trenu kada srednja, majka, oboli od raka...
Intervju s autorom knjige ''Povezani''
Algoritam u cijelosti prenosi intervju s autorom knjige Povezani, objavljen na T-portalu.
Razgovor: Nada Gašić
Zbilja je uvijek fascinantnija i strašnija od literature

 

''Američki bogovi'' na malom ekranu
HBO se s posljednjim TV projektom potpuno posvećuje književnoj sferi – nakon "Igre prijestolja" i knjiga Sloane Crosley, Michaela Chabona i Chada Harbacha, najavljeno je novo veliko ime koje će se naći na malom ekranu…
Novo ruho klasika
U hrvatska kina stigla je "Zvijer", film snimljen prema istoimenom književnom hitu, romantična priča o mladiću koji je zbog svoje zloće pretvoren u ružnu zvijer, a kletve ga može osloboditi samo poljubac prave ljubavi…
Tajni život kućnih pomoćnica-opširno
Sredinom kolovoza u kinima diljem Sjedinjenih Država trebao bi se početi prikazivati film "The Help", nastao prema hit romanu "Sluškinje" Kathryn Stockett…
Oskarovac će raditi na ''Praskozorju''
Summit Enertainment angažirao je Billa Condona kao režisera završnog dijela sage Sumrak, "Praskozorja"…

 

Bogovi današnjice su hedonizam, bogatstvo i slava
Prenosimo u cijelosti tekst T portala, inspiriran knjigom "Carstvo opsjena", koja će se naći u prodaji za Interliber u izdanju Algoritma.
Kriza konačno stigla u Hrvatsku
… i to u obliku najnovijeg romana autorskog dvojca kojeg čine Marko Mihalinec i Velimir Grgić…
Razgovor s Majom Sačer
Na tportalu objavljen je intervju s Majom Sačer, mladom autoricom koja je prošle godine objavila svoju prvu zbirku priča intrigantna naslova "Božji grijesi"…

 

Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jasnom Horvat, autoricom novog romana Alikvot: Dijeljenje bez ostatka
Razgovor s Jelenom Radan
1. Kako si se odlučila za naslov knjige?

Slovo Z me posebno zaintrigiralo tijekom pisanja knjige, ne pitajte zašto. Samo tako. Tako je nastao i Rejnin poklič ZumZum. A onda je i neka vrst skraćenice za Zemlju djece u mojoj glavi zazvučala baš kao Zeda. I tako osta Zeda, i baš mi se sviđa.
Dexter: Serijski ubojica serijskih ubojica
Dextera, stotinu i prvu knjigu u najboljem nizu krimića u Hrvatskoj, NAJbiblioteci, zajedničkom projektu Algoritma i Jutarnjeg lista, čitajte po cijeni od samo 19,90 kuna.
7, 11, 13, 17, 19, 23, 29……
Za roman "Samoća primarnih brojeva" Giordano je dobio najugledniju talijansku književnu nagradu – Strega…
David McWilliams u Hrvatskoj
Jedan od najpoznatijih irskih novinara i autor knjige "Papina djeca" početkom listopada dolazi u Hrvatsku…
Romani o kojima ćete postati ovisni!
Dobrodošli na Upper East Side New Yorka, gdje moji prijatelji i ja živimo, zabavljamo se i spavamo – katkad jedni s drugima…
Najstrašniji autor na svijetu
R. L. Stine, najpopularniji američki pisac za mlade, autor više od stotinu naslova u žanru trilera i horrora, sam tvrdi kako ima najbolji posao na svijetu.

 

 

  • 2017 >
  • 2016 >
  • 2015 >
  • 2014 >
  • 2013 >
  • 2012 >
  • 2011 >
  • 2010 >
  • 2009 >
  • 2008 >
  • 2007 >
  • 2006 >
  •  

    Pišite nam na:
    predlist@algoritam.hr

     

              četvrtak,   24. kolovoza 2017   broj: 3980   godina: 12   Uređuje: Ivana Pavelić


    Izvor: Slobodna Dalamcija
    Autor: Emir Imamović Pirke

    Kako je Sandra Vitaljić, izvanredna profesorica na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, dugogodišnja fotografkinja sa nemalim iskustvom u novinama i prvo magistrica, pa doktorica na znamenitoj Akademiji za film i TV (FAMU) u Pragu, skupila dokaze, napisala optužnicu i donijela presudu protiv ratnog novinasrtva kao takvog i, prije svega, fotografije bez koje je od prvog susreta nišana i objektiva nezamisliv propagandni rat? Tako da bi rok žalbe, sve i da ga ima, valjalo propustiti: nema se, nakon Sandrine knjige „Rat slikama: suvremena ratna fotografija“ (Algoritam, 2013.), ništa za reći u korist tuženog, točnije tuženih, a spisak je podug – od samih fotografa, preko urednika, izdavača, novinara, grafičara, do onih kojima ratovi omogućuju da se, konačno, ponašaju prirodno; kao stoka.

    Fotografija, kažu, govori više od tisuću riječi, a još bolje laže, često mimo volje i namjere svog autora. Tako je, o čemu piše, uz svašta ostalo, Sandra Vitaljić, jedna fotografija Sarajlije Damira Šagolja, inače prvog neamerikanca nominiranog za Pulitzreovu nagradu, danas šefa Reutersa za neki dio Azije i rezidenta Bangkoka, sjajnog umjetnika i dokazano moralnog reportera, na kraju pokazala sve ono što, uvjetno kazano, fotograf nije snimio. Mnogi je se, vjerojatno, sjećaju: na tom snimku američki vojnik brižljivo, očinski drži iračko dijete. Tek nekoliko trenutaka ranije, isti je vojnik zajedno sa suborcima pucao u automobil iračke obitelji. Od vatre marinaca poginula je djetetova majka i nekoliko sestara, dok je otac teško ranjen. No, istina, kako to uvijek biva, nije imala nikakvu propagandnu vrijednost, za razliku od jednog njenog dijela, pa je Amerikanac sa fotografije izdvojene iz niza koji prikazuje cijelu dramu, za mnoge sunarodnjake bio otjelotvorenje pravednosti rata koji njihova država vodi i najbolje što SAD može dati svijetu u pustinji, umornom od diktature Saddama Husseina, ali nimalo oduševljenim Mc'Donalds demokracijom.



    Koliko god se, dakle, „Rat slikama“ može čitati kao sadržajna optužnica za manipulaciju najpogodnijim segmentom ratnog novinarstva, ona nije pisana tako, već, sasvim suprotno, onako kako se i rade doktorske disertacije na najčuvenijoj školi te vrste u Europi – iz čega je, u konačnici, knjiga nastala - i kako to već mogu i znaju Fullbrightovi stipendisti. Za razliku od nedostatka objektivnosti ratnog novinarstva o kojem piše, autorica je temi pristupila pokušavši ono što je često nemoguće: zadržati distancu, tu famoznu objektivnost, odnosno ne dopustiti da, recimo tako, odabir strane ili razumijevanje konteksta u bilo kojoj situaciji izazove kratkotrajno sljepilo. Tko god tvrdi da objektivno novinarstvo, bez obzira na medij, postoji, taj o novinarstvu nema blagog pojma. No, oni koji kažu kako je nemoguće odvojiti profesionalizam od prvenstveno civilizacijskog, etičkog odabira između napadnutih i napadača, prije spadaju u lešinare nego u žurnaliste. A takvih među fotografima, kao i među novinarima, ne nedostaje.

    U ljeto 1992., Bojan Stojanović je snimio fotografiju koja će mu donijeti uglednu nagradu World Press Photo. Zabilježio je trenutak u kojem kasnije osuđeni ratni zločinac, Goran Jelisić Adolf, ubija zarobljenika u okupiranom Brčkom, na sjeveru Bosne. Uz tu, Stojanović je snimio cijeli niz fotografija, od dovođenja zatočenika do njegova leša nacesti. Potpis pod fotografiju bio je djelimično točan: „Okrutno ubijanje na ulicama u rano ljeto: muslimanskog snajperista, optuženog da je pucao na srpski izbjeglički konvoj, ulovio je i pucao mu u glavu uniformirani srpski policajac“. Nesumnjivo je, dakle, da je „uniformirani srpski policaja“ hladnokrvno likvidirao zarobljenog muslimana, a strašno je to što je fotograf za mirno snimanje egzekucije ubojici platio tadašnjih pet stotina njemačkih maraka!

    Nije, naravno, pretvaranje aparata u hladno oružje nikakav balkanski ili izum iz ratova nakon pojave interneta. Lažna je, naime, i jedna od najčuvenijih ratnih fotografija ikada snimljenih, ona mađarskog fotografa Roberta Cappe, nastala u vrijeme Španjolskog građanskog rata, na kojoj je, vjerovalo se, zabilježen trenutak pogibije republikanskog vojnika. U stvarnosti, Cappa je zamolio naoružanog muškarca da se prigodno baci na tlo, a ovaj je to, istina, izveo baš kao da je u tom trenutku dobio metak.

    „Rat slikama: suvremena ratna fotografija“ se, kako i piše u naslovu, ne bavi poviješću manipulacije, ali se na primjere poziva kada postoji potreba i kada autorica ilustrira ne samo sličnosti sadržaja, već i, nazovimo ga tako, njegovo repriziranje: tehnološki napredak i ratne i fotografske tehnike, ne podrazumijeva da su ratnici manje brutalni, a neki od fotografa više imuni na pokušaje da ih se, zapravo, čini dijelom oružanih snaga, ne samo tako što ih se njima pridružuje, već i kroz upotrebu fotografije kao materijalno-tehničkog sredstva za mobiliziranje jednih i sotoniziranje drugih.

    Knjigu Sandre Vitaljić čini sedam poglavlja – Ratna fotografija i mediji, Trofejne fotografije, Etika fotožurnalizma, Tko gleda?, Od bojišta do galerije, Umjesto zaključka – o sjećanju i Dnevnički zapisi pokojnog dubrovačkog fotografa Pava Urbana, te razgovori sa devet ratnih fotografa, onih koji su, koliko god su mogli, bili protiv rata – kako kaže Wade Goddard – a ne protiv neke od zaraćenih strana.

    Skoro tri stotine stranica knjige Sandre Vitaljić nikako nije za one slabih živaca, zatim za one što još uvijek misle da su naši ratovi kao hollywoodski filmovi sa dobrim i lošim momcima, niti za one što ne podnose fotografije ranjenih, raskomadanih, mučenih, silovanih... Ratovi se, naime, ne prikazuju kroz slikovnice, naši, neki naši, nisu tek kopije filmskih junaka, niti ima sukoba u kojima ginu samo oni što im je i smrt mala kazna za zločine koje su za života učinili. Rat je, na kraju, zbir gadosti i raj za gadove, o kojima, ipak, ne bi znali koliko treba da među fotografima nema – i to u velikom broju – onih što znaju kako je istina najbolja obrana pravednih i najefikasniji način razotkrivanja onih sa druge strane cijevi i civilizacije. Takve fotografe, u najboljoj namjeri i maniri, zastupa Sandra Vitaljić, dok njihovim nasljednicima daje smijer do digniteta, upozoravajući ih da profesionalizam vodi do rizika pravljenja zadnjeg snimka u životu i života. Ne samo tuđeg, već i vlastitog.

     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     

     

     


    ©opyright 2003. Algoritam d.o.o., Harambašićeva 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel: +385 1 2359 333, fax: +385 1 2335 956, e-mail: info@algoritam.hr